 |
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, u
zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom
Gorskim, redovničkim poglavarima, rektorom i poglavarima Nadbiskupskog
bogoslovnog sjemeništa te mnogobrojnim svećenicima, podijelio je u subotu 20.
lipnja na euharistijskom slavlju u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje
Bistričke u Mariji Bistrici, sveti red prezbiterata među dvadesetoricom đakonai salezijancima don Ivanu Verigi i don Pavlu Špoljaru.
|
 |
Dio pristiglih župljana iz Podsuseda okupio se na jutarnoj kavici.
|
 |
Nad Mariju Bistricu nadvili su se gusti oblaci. |
 |
Pred kolnim ulazom okupili su se salezijanci i prijatelji. |
 |
Tu su i priatelji naših đakona Pavla i Ivana iz Italije. |
 |
Uočili smo i dvojicu salezijanaca koji su djelovali u našoj župi; don Mihael Rodić i don Tunjo Blažević
|
 |
Evo nam i najstarije naše župljanke :Marice Veršić( a što li to Franjo Smes toči gospođi Marici?) |
 |
Gospođa Ivka Bengez kao fotograf. |
 |
Roditelji, obitelj i prijatelji đakona don Ivana Verige. |
 |
Roditelji, obitelj i prijatelji đakona don Pavla Špoljara. |
 |
Ovo je ulet u kadar vašeg fotoreportere i pozdrav svima. |
 |
Kiša je stalno padala, ponekad slabija, ponekad jača. |
 |
Na Mariji bistrici okupilo se mnoštvo vjernika. |
 |
Đakoni don Ivan Veriga( lijevo) i don Pavao Špoljar (desno) u procesiji prema oltaru. |
 |
|
 |
U procesiji prepoznali smo mnoge svećenike salezijance. |
 |
|
 |
|
 |
|
 |
Roditelji don Ivana Verige. |
  |
|
 |
Uvodeći u euharistijsko slavlje, kardinal Bozanić je
istaknuo da je ovo slavlje, „ovo naše zajedništvo znak Božje snage u našoj
sredini. Otvorimo se danas Duhu Svetome koji će biti posebno djelatan u ovom
slavlju. Molimo posebno za one koji su nam u ovom trenutku na osobit način u
srcu i mislima. Molimo Boga s puno pouzdanja da će učiniti ono što je najbolje
za nas. Molimo Boga da nam bude milostiv, kao što to stalno činimo, jer Bog se
ne umara opraštajući. |
 |
U homiliji kardinal je rekao: „Zahvalni smo Bogu za
dar ovoga Svetišta, ove oaze molitve i milosti. Ovdje se osjeća zajedništvo
generacija koje govori o vjernosti i vrijednostima što nadilaze jedan zemaljski
naraštaj. Koliko je svećeničkih i uopće duhovnih zvanja ovdje izmoljeno! Kolike
su majke hodočastile ovamo posteći i moleći! Koliko je zavjeta ovdje dano i
koliko molitava uslišano!“.
|
 |
|
 |
Obraćajući se ređenicima, kardinal je istaknuo:
„Predragi ređenici! Treba težiti za ljepotom života s Bogom koja u sebi sadrži
ljubav i istinu. Ona se postiže kada se čovjek podloži Božjoj volji i Njegovoj
spasonosnoj moći. Slušati Boga znači krenuti sa sviješću da nas Njegovo
gospodstvo spašava. Povratak središtu traži da naš pogled trajno bude s
povjerenjem usmjeren prema Isusu da ostanemo poslušni Njegovoj Riječi, u
zajedništvu s Njim, posebno po molitvi“.
|
 |
„Za njih posvećujem samog sebe, da i oni budu
posvećeni u istini – molio je Isus i za nas. To je dragi ređenici vaš prvi
pastoralni zadatak – vaše posvećenje, da bi oni koji će vam biti povjereni
rasli u svetosti“, rekao je kardinal i zaključio homiliju: „To očekuje čovjek
današnjice koji traži kako živjeti da bi postigao smisao svoga života. A
otajstvo čovjeka stvarno postaje jasno jedino u otajstvu Utjelovljene Božje
Riječi.“
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
  |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
Ističući znakovitost današnjega dana, kardinal je u
nastavku rekao: „20 novih svećenika u 2020. godini govore nam o budućnosti,
znak su budućnosti, onoga što nam Bog priprema. S jedne strane osjećamo težinu
vremena i života, ali krize su uvijek i novi izazovi za ono što dolazi. Bog
vodi povijest i trebamo uvijek iznova obnavljati povjerenje u Njega. Osjećamo i
u društvu razna preslagivanja i instrumentalizacije i s lijeve krajnje strane i
s desne. Ostanimo postojani u vjeri i nemojmo se zanositi jeftinim obećanjima. |
 |
|
 |
|
 |
|
 |
Prije završnog blagoslova, kardinal je obraćajući se
ređenicima i okupljenima podijelio svoje sjećanje na susret sa sv. papom Ivanom
Pavlom II. u Sarajevu navevši kako su u obredu ređenja mladomisnici u ruke
primili kalež koji je upravo taj veliki svetac ostavio Svetištu kao trajni
spomen na pohod 1998. godine i proglašenje blaženim kardinala Alojzija
Stepinca: „Dragi mladomisnici, kad god budete uzimali u ruke kalež, sjetite se
te povezanosti sa sv. Ivanom Pavlom II.“.
|
|
Sveti red prezbiterata primili su:
ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA:
Marko DOMINIĆ, župa bl. Alojzija Stepinca, Trnjanska Savica, Zagreb;
Petar GALEKOVIĆ, župa sv. Josipa, Zagreb-Trešnjevka;
Branimir JAGODIĆ, župa bl. Alojzija Stepinca, Duga Resa;
Tomislav MEDIĆ, župa Isusova Uskrsnuća, Sesvetski Kraljevec;
Marko NIMAC, župa Navještenja Gospodinova, Zagreb-Vrbani;
HRVATSKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA SV. ĆIRILA I METODA:
Fra Gabrijel BOŠNJAK, župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Vrpolje,
Đakovačko-osječka nadbiskupija;
Fra Ivica JANJIĆ, župa sv. Martina biskupa, Bošnjaci, Đakovačko-osječka
nadbiskupija;
Fra David SEDLAR, župa sv. Antuna Padovanskog, Čakovec, Varaždinska biskupija;
Fra Siniša PUCIĆ, župa sv. Terezije od Djeteta Isusa, Rijeka, Riječka
nadbiskupija;
HRVATSKA DOMINIKANSKA PROVINCIJA NAVJEŠTENJA BDM:
fr. Ante KAZOTI, OP, župa Uznesenja BDM, Kaštel Lukšić, Splitsko-makarska
nadbiskupija;
fr. Reginald BIKLIĆ, OP, župa sv. Marka Križevčanina, Zagreb, Zagrebačka nadbiskupija;
HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA SV. LEOPOLDA BOGDANA
MANDIĆA:
Fra Josip ĆIBARIĆ, župa sv. Mihaela Arkanđela, Zagreb-Dubrava, Zagrebačka
nadbiskupija;
Fra Josip STANKOVIĆ, župa Svih Svetih – Aladinići (BiH), Trebinjsko-mrkanska
biskupija;
HRVATSKA KARMELSKA PROVINCIJA SVETOG OCA JOSIPA:
brat Ivan ŽIVKOVIĆ, župa sv. Jurja, Zaton, Šibenska biskupija;
HRVATSKA PROVINCIJA SV. JERONIMA FRANJEVACA
KONVENTUALACA:
fra Antun RADOVANIĆ, župa Pohoda BDM, Vukovina, Zagrebačka nadbiskupija;
PROVINCIJA FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA:
fra Mirko MIŠKOVIĆ, župa Uznesenja BDM, Tolisa, BiH, Vrhbosanska nadbiskupija;
fra Josip DOLIĆ, župa Svih Svetih, Livno, BiH, Banjalučka biskupija;
HRVATSKA SALEZIJANSKA PROVINCIJA SV. IVANA BOSCA:
don Pavao ŠPOLJAR, SDB, župa Presvetog Trojstva, Ždala, Varaždinska biskupija;
don Ivan VERIGA, SDB, župa sv. Ivana Bosca, Zagreb-Podsused, Zagrebačka
nadbiskupija;
HRVATSKA PROVINCIJA DRUŽBE ISUSOVE:
p. Hrvoje JUKO, župa sv. Nikole Tavelića, Županja, Đakovačko-osječka
nadbiskupija.
|
|
|
|
Propovijed zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa
Bozanića na misi u subotu 20. lipnja u povodu ređenja za svećenike
dvadesetorice đakona održane u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje
Bistričke u Mariji Bistrici.
Draga braćo i sestre!
- Zbog potresa u kojem je znatno oštećena naša Prvostolnica, svećeničko
ređenje u 2020. godini, koja će zasigurno ostati zapamćena po razornom
potresu u gradu Zagrebu i okolici, kao i po pandemiji koronavirusa, koja
je zahvatila čitav svijet, ove godine slavimo u dragom nam Svetištu, u
Mariji Bistrici. Svi rado hodočastimo k Majci Božjoj Bistričkoj. Za nas ovdje
okupljene nema ljepšega mjesta i susreta od susreta s našom Majkom
Marijom, u zagrljaju ovoga Svetišta, u kojem se spajaju ne samo pogledi
nas ovdje sabranih, nas živih na zemlji, nego i naših pokojnika, naših
vječno živih u nebu.
Zahvalni smo Bogu za dar ovoga Svetišta, ove oaze
molitve i milosti. Ovdje se osjeća zajedništvo generacija, koje govori o
vjernosti i vrijednostima što nadilaze jedan zemaljski naraštaj. Koliko je
svećeničkih i uopće duhovnih zvanja ovdje izmoljeno, kolike su majke hodočastile
ovamo, posteći i moleći, koliko je zavjeta ovdje dano i koliko molitava
uslišano. Možda nigdje kao u marijanskim svetištima, ne vidimo tako jasnu živu
vjeru vjernika koji svoju nadu temelje na pouzdanju u Boga.
Središnji razlog ovoga našega slavlja u Svetištu Majke
Božje Bistričke je prezbitersko ređenje dvadesetorice đakona što ih je
maloprije predstavio prečasni Rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u
Zagrebu.
Dragi ređenici, danas smo ovdje zbog vas i s vama,
posebno povezani u molitvi. Radosna vas srca pozdravljam u Isusu i Mariji.
Pozdravljam vaše roditelje, braću i sestre, rodbinu i prijatelje, vaše župnike,
poglavare, odgojitelje i profesore. Srdačno pozdravljam naše pomoćne biskupe,
više redovničke poglavare, sve prezbitere i đakone, osobe posvećenog života,
bogoslove i sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice, sve Kristove
vjernike laike, djecu i mlade, očeve i majke, bake i djedove.
- Jučer smo proslavili svetkovinu Presvetog Srca Isusova i razmatrali
misterij Božjega srca koje označuje neizmjernu Božju ljubav koja obasipa
čovječanstvo. Ta je ljubav postojana, puna suosjećanja prema ljudima,
milosrdna, nikad se ne povlači, ni onda kad joj čovjek okreće leđa. Sveti
Ivan evanđelist piše: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima
život vječni« (Iv 3, 16). Ta ljubav nije samo osjećaj, nije samo
nauka ili teorija, ona je konkretna, utjelovljena, dohvatljiva, trajno
prisutna u Euharistiji. Ona je stalna Božja prisutnost, koja omogućuje
susret između utjelovljenog Božjeg Sina i svakog muškarca i žene. Njegova
božanska ljubav, dakle, upućuje poziv ljudskom srcu, poziva nas da izađemo
iz svoje zatvorenosti, da ostavimo svoje ovozemaljske sigurnosti i da se s
pouzdanjem predamo Srcu Isusovu, slijedeći njegov primjer, kako bismo i mi
jedni drugima postali dar ljubavi bez zadrške.
- Dragi ređenici, draga subraćo svećenici, Isus poziva sve vjernike da
ostanu u njegovoj ljubavi, ali upravo taj poziv treba posebno odzvanjati u
srcu svakog svećenika. Stoga su se crkveni naučitelji, suočeni s veličinom
milosti svećeničkog poziva i službe, osjećali dužnima neprestano pozivati
svećenike na obraćenje da bi njihov život i služba odgovarali onome što od
njih traži sakrament svetog Reda.
Sveti Grgur Nazijanski, kao mladi svećenik, gotovo
ushićeno je uzviknuo: »Treba očistiti sebe, prije nego se čisti druge; treba
biti poučen da bi se moglo poučavati; treba postati svjetlo da bi se moglo
svijetliti, približiti se Bogu da bi se druge Bogu privodilo; biti posvećen da
bi se druge posvećivalo, vodilo za ruku i pametno savjetovalo« (Grgur
Nazijanski, Oratio 2, 71: SC 247, 184 – PG 35, 480).
Svećeništvo proizlazi iz ljubavi Presvetog Srca
Isusova. Draga subraćo svećenici i dragi kandidati za prezbiterat, kako ne
naglasiti da smo mi koji smo po Redu prezbiterata postali sudionici
ministerijalnog svećeništva i da smo zato posvećeni da s Kristovim autoritetom
u poniznosti služimo općem svećeništvu vjernika.
- Braćo i sestre, upravo danas, dan nakon svetkovine Presvetoga Srca
Isusova, slavimo Bezgrješno Srce Blažene Djevice Marije. Kad su roditelji
prikazali malog Isusa u hramu bogobojazni i pravedni Šimun ih blagoslovi i
reče Mariji: »A i tebi će samoj mač probosti dušu« (Lk 2, 35). Od trenutka
utjelovljenja Presveta Bogorodica je usko povezana s poslanjem svoga Sina.
I sam Isus je naziva blaženom. I to ne samo zato što je trpjela za njega i
s njim, nego poglavito zato što je intenzivno živjela i rasla na putu
vjere.
Današnje Evanđelje izvrstan je primjer tog puta. Nakon
tri dana tjeskobe Marija i Josip našli su Isusa u hramu kako raspravlja s
učiteljima Zakona. Vjerojatno nisu razumjeli odgovor što im ga je dao
dvanaestogodišnji Isus. Ali Marija je možda baš u tom trenutku ženskim genijem
i intuicijom započela shvaćati da njezin Isus ne pripada samo njoj i Josipu.
Marija raste u shvaćanju i onih riječi koje joj je izrekao Arkanđeo Gabrijel u
navještenju: »On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin
Bog dati prijestolje Davida, oca njegova… i njegovu kraljevstvu neće biti
kraja« (Lk 1, 32-33). Možda se Marija u tom trenutku prisjetila i riječi
rođakinje Elizabete: »Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je
rečeno od Gospodina« (Lk 1, 45).
Dragi ređenici, danas se u dubini svoga srca povežite
s Blaženom Djevicom Marijom zbog njezinog: Evo službenice Gospodnje,
zbog njezine vjere i zbog njezinog nerazumijevanja svih Isusovih riječi, gesta
i djela. Ali Marija je brižno čuvala sve te uspomene u svom srcu, o njima razmišljala
i rasla u spoznaji koja ju je dovela podno Isusova Križa i u Dvoranu silaska
Duha Svetoga.
Svi smo pozvani trajno učiti od naše nebeske Majke.
Njezina nas vjera poziva da uvijek gledamo dalje od trenutačnih privida te
čvrsto vjerujemo da i svakidašnje teškoće, pa i pandemija koronavirusa kao i
potres, donose nove izazove i otvaraju nove putove prema proljeću koje je već
započelo s Kristom uskrslim.
Pozivam sve, a posebno ređenike, da se u ovom slavlju
s obnovljenim pouzdanjem približimo Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije i
dopustimo da nas zahvati Marijina radost koja nalazi duboko vrelo u Isusu
Kristu, uskrslom i živom među nama. Naime, Marija s Isusom u naručju uvijek nas
potiče da svoj život tako oblikujemo da bude plodan dar na njivi Gospodnjoj.
- »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca
mojega?« (Lk 2, 50), rekao je Isus Mariji i Josipu. Isus je
intenzivno živio zajedništvo s Ocem nebeskim.
Dragi svećenici, dragi ređenici, u ovim izazovnim
vremenima Bog nas poziva na ono bitno u našem vjerničkom životu, u našem
svećeništvu, u našem pastoralu. To ne znači tražiti lagane putove, nego
naprotiv uspinjanje. Potrebno je vratiti se u središte. Središte je uspinjanje
do gore, a ta gora jest Krist raspeti, uskrsnuli i živi među nama. Isus sve
oprašta, ali ne želi da se s njim pogađamo, jer to nije put Evanđelja, to nije
put milosti i spasenja. Ili jesmo ili nismo!
Dragi ređenici, treba težiti za ljepotom života s
Bogom, koja u sebi sadrži ljubav i istinu. Ona se postiže kad se čovjek podloži
Božjoj volji i njegovoj spasonosnoj moći. Slušati Boga znači kraljevati, sa
sviješću da nas njegovo gospodstvo spašava. Povratak središtu traži da naš
pogled trajno bude s povjerenjem usmjeren prema Isusu, da ostanemo poslušni njegovoj
Riječ.
»Oče, … za njih posvećujem samog sebe da i oni budu
posvećeni u istini« (Iv 17, 19), molio je Isus i za nas. To je, dragi
ređenici, vaš prvi pastoralni zadatak: vaše posvećenje, da bi i oni koji će vam
biti povjereni rasli u svetosti. To očekuje čovjek današnjice: koji traži kako
živjeti da bi postigao smisao svoga života. A otajstvo čovjeka stvarno postaje
jasno jedino u otajstvu utjelovljene Riječi Božje (usp. GS, 22).
Današnje ređenike i sve vas, predraga braćo i sestre u
Kristu, povjeravam Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije i bistričkom
hodočasniku blaženom Alojziju Stepincu. Neka nam oni pomognu da u snazi Duha
Svetoga ojačamo za unutarnjeg čovjeka po mjeri primljenoga dara. Amen.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|