Župa Don Bosko

31.03.2009. OTVORENA IZLOŽBA "JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT" Ispis E-mail
Autor: Miljenko Golubic   
 img_8742_resize.jpg

Večeras je u "Knjižnicama grada Zagreba- knjižnici Podsused" otvorena izložba fotografija Sarkofaga Božjeg groba ( fotografije Glasa Koncila) i skulptura od komušine sestre Samuele Premužić.

 

 img_8783_resize.jpg  

 

Gospođa Sandra Berek, koordinatorica u knjižnici Podsused na početku otvorenja izložbe pozdravila sve prisutne i zamolila vlč. Nedjeljka Pintarića, ravnatelja "Glasa Koncila", da otvori izložbu. Vlč.Pintarić započeo je večerašnje otvaranje uvodom kako je došlo do ostvarenja večerašnje izložbe - ukratko upornošću  osoba iz "Knjižnica grada Zagreba- knjižnica Podsused".Zahvaljujući njihovoj upornosti "Glas Koncila" pronašao je u svojoj arhivi pojedinačne listove kalendara koji je godine 1984. izdao je MTM iz Zagreba kalendar Iz Riznice zagrebačke katedrale, ilustriravši ga motivima jedinstvenoga Božjega groba koji se stoljećima čuva u Riznici zagrebačke katedrale i u Velikom tjednu koristi u liturgijske svrhe. Izdavača je zastupao Ante Storić, predgovor i opis reprodukcija napisala je Zdenka Munk, a fotografije je načinio Nedeljko Čaće. U Arhivu Glasa Koncila nisu pronađene dvije fotografije s motivima Trnokrunjenja i Bičevanja, tako da su u Riznici ponovno fotografirana ta dva motiva, koji se kvalitetom razlikuju od preotalih fotografija koje su snimljene u studiju.U nastavku je vlč.Pintarić izrazio zadovoljstvo što tako kompletirani kalendar ,ovom izložbom dajemo javnosti na uvid  vrhunsko remek-djela naše crkvene i kulturne  baštine Hrvatske.

 img_8701_resize.jpg  

O povijesti izrade ovog umjetničkog djela, ravnatelj Pintarić je rekao:"Sarkofag Božjeg groba katedrale u Zagrebu izrađen je 1659. u tehnici reljefnog zlatoveza. Autor mu je njemački vezilac iz Ingolstadta Wolfgang Jakob Stoll, koji je boravio u Zagrebu devet godina sredinom 17. stoljeća i u Kašini je osnovao radionu u kojoj je obućavao i domaće umjetnike. Božji grob izrađen je u obliku sarkofaga a na njegovim su stijenkama duhu tipološke ikonografije izvezeni prizori iz Starog i Novog Zavjeta. Takva ikonografska koncepcija slijedi srednjovjekovni model kakav je, primjerice, popularizirala Biblia pauperum. Na širim bočnim stranama izvezeni su simboli Isusove muke (arma Christi), a ispod svakog prizora nalazi se kratki komentar s referencijom na  odgovarajuće mjesta u Sv. pismu. Na taj način nastala je  ikonografski promišljena cjelina snažnog vizualnog i didaktičnog učinka u skladu s intencijama katoličke duhovne obnove, za koju su u Zagrebu osobito zaslužni isusovci i biskup Petar Petretić, naručitelj Božjega groba."

 img_8726_resize.jpg

 Župnik don Tnjo Blažević i ravnatelj "Glasa Koncila" vlč. Nedeljko Pintarić

img_8738_resize.jpg 

 Mladi krizmanici sa svojom vjeroučiteljicom na otvaranju izložbe u društvu sa župnikom don Tunjom Blaževićem.

 img_8706_resize.jpg

 Župnik don Tunjo Blažević sa zanimanjem razgledava izložbu.

Dr.sc. o.Dario Tokić karmelićanin, predavač novozavjetne egzegeze na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu. održao je kratko predavanje na temu Otajstvo Križa, te je rekao:

 

 img_8769_resize.jpg  

 

" Može li bol biti lijepa? Kada govorimo o križu nemožemo izbjeći govoriti o boli. Jednako tako bol u ljudskom tijelu označuje da je ono napadnuto. Ponekad liječimo samo bol, a ne i uzrok boli, tako da onda to duže traje. Ako liječimo uzrok, onda vrlo brzo izliječimo bol.

 

 img_8774_resize.jpg  

 ....Sama bol nije lijepa, ali može biti znak lijepoga. I današnja izložba prikazuje ljepotu boli. A što je to što našoj boli čini pokazatelj ljepote? To je nešto što obuhvaća cijelog čovjeka i njegov život. Čovjek treba prihvatiti da je bol sastavni dio njegova života....

 

 img_8768_resize.jpg  

.... Nema mogućnosti življenja bez trpljenja, bez boli. Tako da većina nas ljubi dok ne treba trpjeti. Ako

je bol cijena ljubavi, onda ću je platiti i to je onda ona ljepota koja izražava tu bol. ....

 

 img_8767_resize.jpg  

 

... Mi kršćani, štujući Isusovo Raspelo, Isusov Križ, ali i mi koji u toj boli koju je Isus prihvatio nase,

prepoznajemo njegovu ljubav, jer je htio nama pokazati put kojim trebamo ići. .....

 

 

 img_8766_resize.jpg  

 

...Da bi postigli ono što trebamo, što svaki odnos u sebi osjeća u sebi što trebamo biti i da častimo križ

kao znak ljubavi koja je za nas podnešena".

img_8707_crop_resize.jpg 

 U nastavku otvaranja izložbe,gospođa Sandra Berek ispričala je sestru Samuelu Premužić zbog nemogućnosti da večeras bude prisutna na otvaranju izložbe.

 img_8703_resize.jpg   

Obraćajući se nazočnima koordinatorica Knjižnice Podsused , gđa Sandra Berek,   je istakla da su skulpture s. Samuele izrađene s posebno upečatljivim Isusovim likom od materijala kao što su komušina i drvo, a i drugih materijala koje ponekad smatramo otpadom.

 img_8714_resize.jpg

Ove skulpture s,Samuele Pintarić ne mogu posjetitelja ostaviti ravnodušnim. 

 img_8722_resize.jpg

 Poneki su posjetitelji  pred skulpturama razmišljali o Velikom Tjednu, o Muci ,o Isusovom Križu,.....

 

************************************************************************

SESTRA SAMUELA PREMUŽIĆ

 

get_slika_original_resize.jpg   
   

Samuela Premužić

Časna sestra Samuela Premužić iz Družbe sestara Naše Gospe u Zagrebu rođena je 5. prosinca 1950. u Velimirovcu kod Našica. Odrastala je u ozračju pastoralne djelatnosti franjevačkog reda. Vječne zavjete položila je 1972. godine. Preko dvadeset godina uspješno je poučavala djecu i od njih učila.
Uz samostanske poslove njegovala je bolesne, brinula za stare, nemoćne i siromašne. Planirala je i uredila samostanski okoliš u Remetama, sudjelovala je u uređenju i izgradnji parkova Svetog Duha u Zagrebu, Mađarevu pokraj Novog Marofa, u Cresu na otoku Cresu. Uočila je ljepotu prirodnih materijala (suharaka drveta, korijenja, odbačenih grančica...), osjetila je podatnost komušine i slame te stvorila od njih niz skulpturalnih scena, posebice narativnih biblijskih prizora, dinamičnih i sugestivnih. Likovi od kukuruzne komušine plijene pozornost gledatelja plastičnošću sugeriranog pokreta i izraženom osjećajnošću.
Na svili je sestra Samuela počela slikati 1995. godine.
Izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.Redovito sudjeluje i vodi božićne radionice u Centrima za kulturu u suradnji s Etnografskim muzejom u Zagrebu

 

get_slika_original3_resize.jpg 

 

 

**************************************************************************

dr.sc. o.Dario Tokić, karmelićanin

znanstveni novak - doktorand: zaposlen je na KBF-u u Zagrebu; adresa: Česmičkoga 1, 10000 Zagreb; E-mail adresa: Rođen je 07. lipnja 1968. u Splitu od oca Ivana i majke Danice, r. Bradarić. Osnovnu školu je pohađao Zagrebu u Krajiškoj i završio kao odličan đak. Prva dva razreda srednje škole pohađao je OC »Nikola Tesla« u Klaićevoj, a druga dva u MIOC-u na Jordanovačkim livadama, i sve skupa završio s izvrsnim uspjehom, tako da je bio oslobođen polaganja mature. Prije polaska u vojsku položio je prijemni i bio upisan na Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ali se poslije odsluženja vojnog roka 1987. upisao na Katolički bogoslovni fakultet istoga Sveučilišta, kao karmelićanski kandidat, čiji je punopravni član postao 1992. Fakultet je završio 1994. s izvrsnim uspjehom, i zaređen za svećenika. Za vrijeme studija od 1991. do 1993. pohađao je četiri novinarska tečaja u organizaciji

Hrvatskog društva katoličkih novinara. U jesen 1994. upisao je specijalizaciju iz biblijske teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, i 1996. postigao licencijat (magisterij). Od 1996. do 1999. boravio je u Rimu na službi odgajatelja u »Collegio teologico internazionale S. Giovanni della Croce«, te 1997. i 1999. dva ljeta proveo u Izraelu na biblijskim studijskim boravcima. U ljeto 1998. studijski je boravio u Španjolskoj radi usavršavanja na polju duhovnosti pri »Centro internacional Teresiano-Sanjuanista« u Avili. Po povratku u domovinu obavlja različite funkcije unutar provincije (tajnik, urednik službenog glasila, magister bogoslova, provincijalni savjetnik). Od 1999. predaje biblijske predmete na Institutu za kršćansku duhovnost i Katehetskom Institutu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno se služi talijanskim, engleskim i španjolskim, a diskretno njemačkim i francuskim. Član je uredništva i surađuje u više časopisa. Od jeseni 2001. upisao je doktorantsku godinu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, i trenutno izrađuje disertaciju »Oproštenje u Evanđelju po Luki« pod vodstvom dr. Ivana Dugandžića.

Popis radova objavljenih u posljednjih pet godina, te navođenje radova koji ga kvalificiraju za izvođenje nastave: »Praktične smjernice za voditelje biblijskih skupina«, u: M. CIFRAK (ur.), Živa je riječ Božja, HKBD i HBD, Zagreb 2003, 83-96; »Pitanja u pripravi i izvođenju biblijskog susreta«, u: M. CIFRAK (ur.), A evo ovdje i više od Jone!, HKBD i HBD, Zagreb 2004, 25-36; »Očenaš kroz šest radionica«, u: M. CIFRAK (ur.), A evo ovdje i više od Jone!, HKBD i HBD, Zagreb 2004, 111-119; »Dva zavjeta - jedna Biblija: vježba za osobni ili skupni rad«, Biblija danas 1/2003, 15-16.; »Praktični rad s Biblijom«, Biblija danas, 4/2003, 19-21; »Izakovo žrtvovanje«, Biblija danas 1/2004, 13-15. »Napravi sam svoj 'kanon'«, Biblija danas, 2/2004, 17-18; »Praktični rad s Biblijom«, Biblija danas, 3/2004, 17-18; »Riječ tijelom postala«, Biblija danas, 4/2004, 21-22. Datum zadnjeg izbora u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje: znanstveni novak-doktorand 11. veljače 2002.

o doktoratu...

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u petak, 10. studenoga 2006., u dupkom ispunjenoj velikoj dvorani, o. Dario Tokić, karmelićanin, obranio je svoju doktorsku disertaciju pod naslovom »Predokus spasenja. Govor o opraštanju u Evanđelju po Luki«. Mentor disertacije bio je prof dr. sc. Ivan Dugandžić, a u Povjerenstvu su bili još prof. dr. sc. Božo Lujić, predsjednik Povjerenstva, prof. dr. sc. Nikola Hohnjec, prof. dr. sc. Anton Tamarut i doc. dr. sc. Mario Cifrak .

        Disertacija obuhvaća šest poglavlja i jedan ekskurs, koji donosi usporedbu sa starozavjetnim govorom o opraštanju. Prva dva poglavlja imaju uvodni karakter. U prvome se vrlo sustavno i pregledno prikazuje tema opraštanja u novijoj literaturi biblijsko-teološkog karaktera i zaključuje da je tema opraštanja pod biblijskim vidom vrlo škrto obrađena. Kako ni Lukino evanđelje nije pod tim vidom do sada sustavno obrađivano, ova je disertacija - istaknuto je tijekom obrane rada - prvo monografsko djelo na tu temu uopće u svijetu. Drugo poglavlje uvodi u temu kroz analizu osnovnih pojmova koji se izravno odnose na opraštanje u Lukinom evanđelju: tko je sve subjekt opraštanja, komu se sve oprašta, kojim glagolima se izražava opraštanje.

        U trima središnjim poglavljima Tokić se posvema usredotočuje na temu svoje disertacije kritički analizirajući Lukin govor o opraštanju kojega razlikuje kao izravan, neizravan i metaforički. Svakom od tih govora posvećeno je posebno poglavlje u kojima se postavljaju kriteriji za identifikaciju tekstova i podrobno analiziraju identificirani tekstovi kojima Luka govori o opraštanju. U izravnom načinu govora Luka prikazuje opraštanje kao nešto što pripada prvenstveno u područje božanskog djelovanja, to je ono što Bog prvi čini za nas, čime evanđelist ističe prvenstvo milosti nad ljudskim djelovanjem. U neizravnom načinu govora o opraštanju Luka naglašava Isusovu posredničku ulogu pri podjeljivanju Božjeg oproštenja, gdje opraštanje nije više toliko pitanje etike i morala, koliko vjere u »Božji projekt« koji nam Bog nudi u Isusu. U metaforičkom načinu govora evanđelist na pastoralno osjetljiv način prikazuje Božje opraštanje čovjeku kroz slike i kategorije preuzetih iz ljudske stvarnosti, nastojeći tako na način koji neće povrijediti dostojanstvo žrtve pridobiti svoje naslovnike da nasljeduju Boga u svakodnevnom međusobnom opraštanju.

        U zaključnom poglavlju Tokić na temelju provedene egzegeze nastoji dati i teologiju govora o opraštanju u Lukinu evanđelju. Posvješćujući poteškoće oko različitog shvaćanja pojma opraštanja u svakodnevnom životu, i zablude koje ih prate, autor ističe da nije svejedno govoriti o opraštanju iz perspektive počinitelja ili žrtve. Lukino evanđelje ne donosi neku cjelovitu teologiju opraštanja, ali zahvaljujući sugeriranim načinima govora o opraštanju, i suvremeni čitatelj može u njemu naći korisne smjernice za promišljanje ove uvijek aktualne teme.

        Prema riječima koje su se čule tijekom obrane, ova doktorska disertacija predstavlja egzegetsko-teološki rad koji može dati korisne smjernice kako u današnje vrijeme na prikladan teološki način govoriti o opraštanju, a da pri tom žrtva nečije mržnje ne bude još dodatno povrijeđena, i da zločinac ne nastavi i dalje sa svojim zlom. Vrijednost disertacije je i u tome što jasno pokazuje da se ne smije brkati oproštenje, pomirenje i zadovoljština, što se nerijetko čini. To nipošto nisu iste stvari iako se tiču iste stvarnosti. Disertacija pruža s biblijskih izvora nove i važne poticaje za teološko promišljanje sakramenta pomirenja, te rasvjetljava ulogu i značenje eklezijalnog posredništva u opraštanju grijeha; navodi na propitivanje stava prema vlastitom spasenju tematizirajući odnos između Božjeg dara i čovjekove suradnje, ukazujući također na bogolikost kao poziv koji se ostvaruje u opraštanju.

        Dario Tokić rođen je 1968. u Splitu, a odrastao u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 1987. pridružuje se karmelićanima, koji ga - nakon što je diplomirao na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu - šalju na studij u Rim, gdje na Papinskom sveučilištu »Gregoriana« uspješno završava specijalizaciju iz biblijske teologije. Potom tri godine obnaša  službu odgajatelja u Međunarodnom teološkom zavodu »Sv. Ivan od Križa« u Rimu, da bi se 1999. vratio u domovinu i započeo predavati na Institutu za kršćansku duhovnost i Katehetskom institutu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Također je u Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca Josipa obnašao i obnaša više različitih službi, prvenstveno u odgoju i upravi Provincije.

 
« Prethodna   Slijedeća »
You are here  : Naslovnica