Župa Don Bosko

ŽUPNICI U SLUŽBI ŽUPE SV.IVAN BOSCO Ispis E-mail
Autor: Miljenko Golubic   
 

 

ŽUPNICI U SLUŽBI ŽUPE

  1. Franjo SKUHALA....(1942. - 1955)        u. 25.02. 1975.  u  70.god. u Ljubljani

   Don Franjo Skuhala je 1941 imenovan „ravnateljem omladinskog doma u Podsusedu" s time

da stalno boravi u Podsusedu. Ujedno je bio imenovan kapelanom u Stenjevcu, s obvezama vjeronauka u pučkim školama Stenjevcu, Pudsuseda i Bizeka. Podsused je živnuo. Oko stalnog svećenika odmah se počela okupljati mladež. Poduzeo gradnju župne kuće.

Prvi župnik u novotvorenoj župi sv. Ivana Bosca u Podsusedu od 1942-1955.god.

Rodio se 01.09.1904. u Iljaševci (Slovenija). Susreo se sa salezijancima u Veržju, gdje je pohađao blagdanski oratorij te se u jesen 1920. odlučio da kod njih završi nižu gimnaziju. Po završetku četvrtog razreda u kolovozu 1921. odlazi u poljsku gdje je u mjestu Klecza Dolna blizu Krakova bio u novicijatu za poljsko-jugoslavensku inspektoriju. Slijedeće godine je položio prve zavjete 1922.godine kada i prvi salezijanci dolaze u naš grad Zagreb. Vratio se na Radnu, gdje je studirao filozofiju (1922-1925).Trogodišnju odgojnu praksu obavio je  u Omladinskom domu na Kodeljevu (Ljubljana).Teologiju je studirao na Salezijanskoj visokoj teološkoj školi na Rakovniku (1928-1932) i u ljubljanskoj katedrali bio zaređen j za svećenika 1932.god. Prvo radno mjesto bilo mu je u omladinskom domu na Rakovniku, gdje je tri godine (1932-1935) djelovao svom požrtvovnošću. Isto djelovanje nastavio je u omladinskom domu na Knežiji u Zagrebu (1935-1938),gdje je bio voditelj oratorija. 1938.po prvi put otputovao je među katolike u dijasporu. U Uroševcu je utemeljio omladinski dom i istodobno bio ispovjednik u biskupijskom malom sjemeništu sve do početka rata. Skoro najveći dio svog života radio je u Hrvatskoj, pune 24.godine.Trinaest godina župnik u Podsusedu.Kad su salezijanci preuzeli vodstvo nadbiskupskog sjemeništa u Zadru, obavljao je službu duhovnika i odgojio nekoliko generacija svećenika.

    Za njegov svećenički život bila je značajna velika požrtvovnost u radu za duše, vjernost dužnostima i srce posebno otvoreno za najpotrebnije.

   Za njega nije bilo razlikovanja ljudi s obzirom na vjeru, nacionalnost ili jezik. U svakom je najprije gledao čovjeka kojemu treba pomoći. Veliki dio života posvetio je katolicima u diaspori i time postavio čvrsti temelj salezijanske prisutnosti. Radom u posebnim prilikama upoznavao je subraću pisanom riječju i uvjerljivim nastupima.

Također je radio u sjemeništu u Prizrenu i na župama u Janjevu, Prištini i Nišu.

    Kao odgojitelj sjemeništaraca napisao je za njih razmatranja, možda jedina na našem jeziku, u tri  sveska „Ključ života" koja su doživjela nekoliko izdanja. Svima je bio poznat kao izvrstan duhovni vođa. Ostavio je u našoj uspomeni lik uzornog svećenika, odgojitelja te skromnog i veselog salezijanca.

  Imao je odlične odnose sa predstavnicima drugih vjerskih zajednica, kako s pravoslavnima tako i s muslimanima; možemo ga smatrati velikim ekumenskim djelatnikom. U mnogostrukom rad ostao je uvijek duboko duhovan čovjek, svećenik i redovnik.

    Umro je na Rakovniku, 25.veljače 1975.god.iscrpljen teškom bolešću. Pokopan je na ljubljanskom groblju uz prisustvo brojnih prijatelja, župljana i svećenika, redovnika iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Sprovod je predvodio provincijal Štefan Žerdin u pratnji subraće salezijanaca.


2. Albin ČESLAR.................(1955.- 1960).........u.30.03.1988.  u  69.god. Zagreb-Knežija

      Salezijanac svećenik don Albin Česlar rodio se 4.travnja 1919. u mjestu Pušina, općina Orahovica od oca Ljudevita i majke r. Grgić. Obitelj se ubrzo nakon Albinova rođenja preselila u Donji Miholjac gdje je proveo djetinjstvo. U Donjem Miholjcu je završio osnovnu i građansku školu. Po završetku građanske škole dolazi k salezijancima na Knežiju u Zagreb gdje pohađa četvrti i peti razred gimnazije. Župnik Ivan Varga u preporuci daje vrlo pozitivni mišljenje i o Albinu i o cijeloj obitelji. Potom dolazi u novicijat na Radnu u Sloveniji. Po završetku novicijata polaže svoje prve redovničke zavjete 1938.god.Teologiju studira u vrijeme rata u Italiji i u Zagrebu.Za svećenika ga je zaredio 1946.god.zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac koji će uskoro iza toga biti uhapšen i na montiranom procesu osuđen. Kasnije će postati kardinal i mučenik.

 To je bilo teško vrijeme za čitav hrvatski narod, a posebno za svećenike. Salezijanci su proživljavali svoje teške dane. Komunističke vlasti su im oduzeli sve. Salezijanci su se bavili odgojem mladeži, a u Hrvatskoj su zapravo tek ukorjenjivali svoju djelatnost. Oduzeti su im odgojni zavodi u Vlaškoj ulici u Zagrebu, na Knežiji isto u Zagrebu, u Splitu, u Rijeci, u Rovinju, u Diošu kod Daruvara, u Donjem Miholjcu. Ne samo da su salezijanci ostali bez svoje osnovne djelatnosti, nego i bez sredstava za život. Jedino su bile župe gdje su svećenici mogli donekle raditi, a salezijanci nisu imali župa. Imali su svega tri župe koje su preuzeli  u ratu. Tada salezijanci preuzimaju upravu više župa naročito u Rijeci iz koje je nakon rata otišla većina svećenika zajedno s biskupom  u Italiju, pa je svaki svećenik u gradu bio dragocjen.

   U takvim teškim okolnostima započeo je svoj salezijanski svećenički rad don Albin. U veljači 1947. dolazi u Rijeku za kapelana u župi Marije Pomoćnice. Već u ožujku djeca koju je on naučio zapjevali su u crkvi pjesmu:"Rajska Djevo Kraljice Hrvata".To je ujedno koliko je poznata i prva pjesma koja je zapjevana na hrvatskom jeziku u toj crkvi. Rijeka je do kraja rata bila pod Italijom i sve je bilo na talijanskom jeziku. Salezijanci su u Rijeci 1948. preuzeli i župu Presvetog Otkupitelja sa novom velikom još ne dovršenom crkvom. Don Albin postaje kapelan u toj župi. Tu novu crkvu komunističke vlasti su do temelja srušile  1949. Od 1955 -1974. vrši župničku službu u raznim župama. Župnikom župe sv.Ivana Bosca u Podsusedu postaje 1955., gdje ostaje četiri godine. Godinu  dana je župnik u župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru. Nakon toga 1960.-1965. je župnik velike župe Marije Pomoćnice u Zagrebu, a istovremeno je imenovan i župnikom susjedne župe sv. Ane u Rudešu, dok ta župa nije 1964.dobila zasebnog župnika. Od 1965.-1974. don Albin je župnik u lijepom kvarnerskom gradiću Lovranu. Sve su ti velike župe koje su tražile puno snage u pastoralnom radu i katehizaciji.

    Beogradski nadbiskup msgr. dr. Gabrijel Bukatko, koji je salezijancima ustupio zgradu svoje grkokatoličke biskupije u Križevcima molio je od salzijanaca jednog svećenika koji bi pomogao u katehizaciji u beogradskoj nadbiskupiji. Poglavari su 1974. tu službu povjerili don Albinu i radi toga što je njegov brat Lujo bio ugledni svećenik u beogradskoj nadbiskupiji i u njoj obnašao odgovorne službe .Brat Lujo je umro već slijedeće 1975., te ni don Albin nije ostao u Beogradu nego se vratio u zajednicu. Od povratka iz Beograda pa sve dok su mu dopuštale tjelesne snage vršio je službu pučkog misionara. Još dok je bio župnik u više navrata je propovijedao pučke misije, ali mu to sada postaje glavna dužnost. Sam je zabilježio da je propovijedao preko 250 puta pučke misije ili duhovne obnove u raznim župama. Kad nije u tom razdoblju bio u misijama vršio je službu ispovjednika jedno vrijeme u župi Marijina Uznesenja u Rijeci, a najviše u župi Marije Pomoćnice u Zagrebu. Obje crkve su poznate po velikom broju ispovijedi.

   Istaknuo se kao revan navjestitelj riječi Božje, savjestan vršitelj povjerenih mu dužnosti, uspješan tvorac prijateljstva. Imao je osjećaja za čovjeka.

   Od 1985.don Albin je počeo pobolijevati i bolest je pomalo iscrpila njegove životne snage. Umro je u Zagrebu na Knežiji 30.ožujka 1988.Na njegovu želju rodbine pokopan je u Donjem Miholjcu u obiteljskoj grobnici uz brata svećenika Luju.

                                                                 

  3. Marin MANDIĆ...............(1960.- 1963)

        Rođen 12.kolovoza 1926.Zakučac,Omiš.Prvi zavjeti 08.09.1944.Škrljevo,Slovenija.Vječni zavjeti 21.01.1950. Teologiju studira u Ljubljani i Zagrebu je dipomirao.Za svećenika je ređen 28.06.1953.Kateheta u Rijeci 1956-1957.Asistent u biskupskom sjemeništu u Zadru 1957.-1958. Kapelan na Knežiji 1958., Kapelan u župi sv. Josipa na Trešnjevci 1958-1959. Kateheta i profesor u Križevcima 1959.-1960. Župnik u župi sv.Ivana Bosca u Podsusedu 1960.-1963.Profesor u Križevcima 1963.-1967. Kateheta na Knežiji 1967. Župnik u Siraču 1967.-1969.Studira na filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski i francuski jezik i dip.1969.-1972.Profesor na Salezijanskoj klasičnoj gimaaziji u Rijeci 1972.-1978.Misionar u Meksiku 1978.-  Duhovni pomoćnik na Kmanu - Split 1989.

Pastoralni djelatnik u Arbanasima - Zadar 1989.- 1991. Župnik u Bosanskom Aleksandrovcu i duhovnik časnih sestara 1991.- 1995. U Zadru 1995. - 2000. U Rijeci 2000. - 2001. Misionar u Meksiku 2001. gdje je i ostao još.

  4. Tadija DODIĆ..................(1963.-1969)

   Rođen 01.06.1923.god. u Janjevo. Došao u Donji Miholjac 1941. Prvi zavjeti 28.08.1943. Vječni zavjeti 28.06.1950.Ređen je za svećenika 27.06.1954. Školski savjetnik u Rijeci 1955.-1956.

Kapelan u Ivanovom Selu 1956.- 1957. Kapelan u župi Marijina Uznesenja u Rijeci 1957.- 1959.

Odgojitelj u biskupskom sjemeništu u Zadru 1959. - 1961. Župnik u Uroševcu 1961.-1962. Školski savjetnik za bogoslove na Knežiji u Zagrebu 1962.-1963. Župnik u župi sv.Ivana Bosca u Podsusedu 1963.-1969.Župnik u Siraču 1969.-1975. Nakon toga je zatražio eksclaustaciju 1975. i bio kapelan u Ogulinu do 1976. Svećeničku službu napustio je 1976. Nakon toga je umro.

  5. Augustin LJUBIĆ  .(1969.-1977)

..........u.16.10.2000.  u  61.god. Zagreb-Podsused

        Rodio se u mjestu Velika Horvatska u župi Desinić u Hrvatskom zagorju na Božić 1939. u brojnoj obitelji. Završivši osnovnu školu , stupio je u sjemenište Hrvatske salezijanske provincije te je 08.rujna 1957.položio prve redovničke zavjete. Završivši studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, za svećenika je bio zaređen 29.lipnja 1967. Od  godine 1969. pastoralno je djelovao najprije u župi sv. Ivana Bosca u Podsusedu, gdje je ostao do 1977.U Rijeci je djelovao kao odgojitelj i ekonom u salezijanskoj Klasičnoj gimnaziji od 1977 pa 1980.godine  pa

 je svoje pastoralno djelovanje nastavio u župi sv. Martina u Belom Manastiru u Baranji. 1980-1988.

Tri godine bio je u Prvić Luci (1988-1991.) zatim u Splitu (1991-1995.), Posljednje mjesto njegova pastoralnog djelovanja bile su župe Sirač i Končanica gdje je dočekao i osnivanje požeške biskupije, i bolest zbog koje se 2000 god. povukao u Podsused. U provinciji je obnašao dužnost provincijalnog i kućnog ekonoma te se isticao svojom radinošću,  brižnošću i vještinom. I u župama pastoralnoga djelovanja istica se smislom za obnovu, uzdržavanje i proširivanje crkvenih objekata. Kao čovjek i svećenik isticao se svojom plemenitošću, srdačnošću, vedrinom i duhovitošću. Bio je vrlo osjetljiv na potrebe ljudi pa je uvijek za njih imao vremena i rado im pomagao. Premda ni njegov život nije bio pošteđen od patnja, unutarnjom disciplinom i askezom znao je sačuvati vedrinu, ostati komunikativan i vrlo pristupačan  te je privlačio   svojom spontanošću i otvorenošću. Gdje god je djelovao, ostavio je za sobom duboke prijateljske i svećeničke tragove. Umro je 16.listopada 2000 u Zagrebu  nakon kratke i teške bolesti. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju 19.listopada ispraćen od 60 svećenika, najviše salezijanaca, zatim predstavnika svećenika požeške biskupije te svećenika  iz rodne desinićke župe. Sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup Marko Culej, koji je bio za vrijeme Ljubićeve mlade mise župnik u Desiniću. Uz biskupa Culeja, koji je o pokojniku govorio vrlo toplim i biranim riječima, oproštajni govor pred velikim mnoštvom vjernika, prijatelja i poštovatelja te rodbine održao je provincijal Ambroz Matušić.

  6. Fabijan KOŠĆAK..........(1977.-1985)..........u. 27.07.1994..u.  67.god.Rijeka-Marija Pomoćnica

         Don Fabijan Košćak rodio se u lijepome Hrvatskom zagorju u današnjoj župi Oštrice, nekadašnjoj Remetinec, kod Novog Marofa na samu Staru godinu 31.12.1927.od oca Petra i majke Terezije rođ. Zrinjski  u brojnoj i vjerničkoj obitelji. Kao zreo mladić i sa završenim zanatom došao je salezijancima da ostvari kao Marijin sin tj. kasno zvanje, svećenički i redovnički poziv u don Boscovoj družbi. Bio je to dan poslije Male Gospe,09.rujna 1948. U tim teškim poslije ratnim vremenima u njemu je Božji poziv postojao sve snažnijim. 13.kolovoza 1954. ušao je u Rijeci u novicijat i otad Rijeka postaje na poseban način vrata njegova zvanja i poslije njegova rada.14.kolovoza 1955. položio je trogodišnje zavjete. A da je u duši osjećao sigurnost poziva i radost predanja ne okrećući se za plugom natrag, svedoći i polaganje doživotnih zavjeta već nakon prvih trogodišnjih, 16.kolovoza 1958.Bile su to ujedno nezaboravne godine kleričkog života u Zadru. Ali doživotne zavjete ipak je položio u Rijeci. Otišao je zatim u Zagreb na bogosloviju. Diplomiravši 1963.godine na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, iz ruku  kard. dr. Franje Šepera primio je svećenički red. Svoje je svećeništvo osjećao kao milost, a ne kao čast oko koje se ljudi trebaju vrtjeti. Zato mu nije bila teška nikakva žrtva, jer je i njega nadahnjivao don Boscov slogan:"Daj mi duše, drugo uzmi!"Prvo mjesto njegova služenja je opet bila Rijeka. Tu je započeo kao kapelan u župi Marije Pomoćnice i sv. Josipa 1964/65. i ujedno predavao hrvatski jezik u sjemenišnoj gimnaziji. Već 1965.godine preuzeo je službu župnika u Mariji Pomoćnici i ostao  do 1969.god., kada ga poslušnost vodi u Zadar. Sposoban, ali ujedno i nenametljivo skroman, on je sa svima nalazio riječ suradnje i zajedništva u radu i pastoralnim planiranjima.1976.godine je prešao u Zagreb gdje je kao provincijalov vikar do 1979.god.Te iste 1976.godine on je ujedno postao ravnatelj bogoslovne zajednice. 1977.godine prešao je za upravitelja župe Sv.Ivana Bosca u Podsusedu gdje je ostao do 1985.Tko se ne sjeća u Podsusedu don Fabe koji je već rano ujutro prije svete mise u crnoj glotenoj kuti s metlom u ruci meo ispred svoga župskoga praga. Kao da je tom gestom i bez riječi svojim župljanima govorio:"Evo, ja sam tu da vam služim i to želim".Od 1985. do 1988.godine obavljao je dužnost župnika u Badljevini.Za njega nisu postojali važna i nevažna mjesta, nega ona gdje se daješ ili gdje se ne daješ! 1988.godine konačno je došao ponovo u Rijeku za kućnog ispovjednika i bolničkog kapelana. Prihvaćajući tu dužnost, bio je svjestan da se stalno uz bolesnike nalazi pod Isusovim križem. Gledajući ga kako je točno, savjesno i s ljubavlju obavljao povjerene mu dužnosti moglo se prepoznati da redom i radom izgrađivao svijet duha. Djecu, mlade i odrasle iskreno je volio salezijansko-svećeničkom ljubavlju. Nadasve je bio tražen kao ispovjednik i duhovni vođa. O njegovoj razboritosti i strpljivosti mogu nam na poseban način posjedočiti tolike redovničke sestarske zajednice, kao i braća u Provinciji. Sada osjećamo i znamo da je, živeći takvim ritmom i snagom i bez posebnih vidljivih znakova bolesti i patnje, to moralo osjetiti srce. Umro je 27.srpnja 1994. u Rijeci. Finoćom i njemu svojstvenim mirom tiho je zatvorio za sobom vrata života, ostavljajući nas bez riječi, iznenađene i tužne. Nismo osjećali, ali niti on nam nije dao naslutiti svojim ritmom rada i služenja da svijeća dogorijeva. Otišao je naglo, potvrđujući istinitost stare izreke koja kaže: Nagla smrt svećenička je sudbina. Otišao je naglo, ali poznavajući ga, vjerujemo - ne i nepripravno.


  7. Ivan VARGEC.................(1985.-1989)

       Don Ivan Vargec, rođen je 05.lipnja 1947. Goričan, Čakovec. Prve zavjete primio 16.kolovoza 1965. Svećeničko ređenje primio 29.lipnja 1975. Nakon mlade mise postaje pastoralni djelatnik u Subotici 1975.-1977. Duhovni pomoćnik u župi Marije Pomoćnice u Rijeci 1977.-1979. Upravitelj župe u Badljevini 1979.-1985. Ravnatelj zajednice u Badljevini 1979.-1982.Poglavari ga šalju za upravitelja župe sv. Ivana Bosca u Podsusedu 1985.-1989. Župnikovao je kada se slavila 100-ta obljetnica smrti Ivana Bosca, zaštitnika župe u Podsusedu. Bilo je to veličanstveno slavlje koje je predvodio kardinal Franjo Kuharić. Tada smo kao župa hodočastili u Torino i obišli sva mjesta koja su vezana uz život i rad sv. Ivana Bosca. Uz to hodočašće organizirali smo također hodočašće u Rim, Maria Zell u Austriji, Marija Gyd u Mađarskoj. Podsuseđani su u ono doba rado hodočastili pa smo obišli i sva poznatija hodočasnička mjesta i u ovim našim krajevima. Voditelj Hrvatske Katoličke Misije u Bambergu 1989.-1997. Upravitelj župe u Ivanovo Selo 1997.-2008.Župni vikar u Novoj Mokošici

2008.-

  8. Alojz JURAK...................(1989.-1996)

      Rodio se 19.04.1942. Mala Gora (Vinagora) u Hrvatskom Zagorju. Osnovnu školu pohađao je u Vinagori i Desiniću, a gimnaziju u Zadru i Rijeci. Teološke studije završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Sveti red svećeništva primio je 28.06.1970.godine.Kao svećenik najprije je vršio službu kapelana 3 godine u Podsusedu, Rudešu i Jarunu. U jesen 1973. godine poglavari ga poslaše na daljnji studij u Rim je na Papimnskom salezijanskom sveučilištu studirao odgojne znanosti sa specijalizacijom u katehetici. Po povratku iz Rima povjerena mu je služba tajnika u provincijalatu, ali ubrzo i nova služba u Katehetskom salezijanskom centru u Vlaškoj ulici gdje je djelovao 6 godina kao suradnik u uredništvu Salezijanskog vjesnika, bio urednikom novopokrenutog časopisa „Kateheza" i u drugim izdanjima. Godine 1983. izabran je i postavljen za ravnatelja salezijanske bogoslovske zajednice na Knežiji gdje je djelovao također šest godina. Po isteku mandata 1989 god. imenovan je upraviteljem župe sv.Ivana Bosca u Podsusedu do 1996.godine. Nakon toga poglavari ga imenuju župnim vikarom 1996-2001. u župi Marije Pomoćnice na Knežiji, Potom se ponovo imenovan župnim vikarom u župi sv. Ivana Bosca u Podsusedu od 2001-2008. Na vlastiti  zahtjev zbog bolesti povlači se iz župnog pastorala. I dalje je s nama u Podsusedu i radi koliko mu vlastite mogućnosti dozvoljavaju.

  9. Žarko AKRAP..................(1996-2001)

      Don Žarko Akrap rođen je 27.rujna 1947., u Buselji, Busovača, BiH, Kršten je 29.rujna 1947. Prve zavjete je primio 16.kolovoza 1966.Sveti red svećeništva je primio 27.lipnja 1976.

1976.-1978.Kapelan u župi Marije Pomoćnice Knežija, Zagreb. Kao duhovni pomoćnik je u Arbanasima i Smiljevcu 1978.-1980. Upravitelj župe sv.Ante u Smiljevcu (Zadar) 1980.-1986. Župnik Marije Pomoćnice u Rijeci 1986.-1994. Župni vikar i kateheta na Kmanu (Split) 1994-1995. sužupnik na Kmanu 1995.-1996. Upravitelj župe sv. Ivana Bosca u Podsusedu 1996-2001. i ujedno ravnatelj zajednice 1997.-2000. Župnik župe sv. Ante u Rijeci 2001.-

10. Mato KRIŽIĆ...................(2001.-2002)

       Don Mato Križić, rodio se u obitelji Domina i Kaje rođene Matić. Rođen je 22.veljače 1962. u Garevcu, Modrića. Osmogodišnju školu je završio u Garevcu. Gimnaziju je pohađao kod salezijanaca u Rijeci. Prve zavjete je primio je 14.kolovoza 1980 u Rijeci.Za đakona je zaređen po rukama mons. Đure Kokša 08.listopada 1989.godine u zagrebačkoj katedrali. Sveti red svećeništva je primio 24.lipnja 1990. Nakon mlade mise postaje savjetnik za odgoj u Rijeci 1990-1991. Nakon toga odlazi na studij, u Rim studirati liturgiju 1991.-1993. Dolazi u Podsused kao predavač u novicijatu i dovršetak studija 1993.-1994. Odgojitelj i ekonom u Podsusedu 1994.-1995.Sužupnik u župi Marije Pomoćnice u Rijeci 1995.-1999. Sužupnik i Kateheta u župi sv. Ante Rijeka 1999.-2001. Župnik i voditelj u župi sv. Ivana Bosca u Podsusedu 2001.-2002.Kućni ekonom i predavač u Žepču 2002.-2005. Sada je kao  dušobrižnik u Hrvatskoj Katoličkoj Misiji u Nurnbergu 2005.-

11. Tunjo BLAŽEVIĆ...........(2002.-2010)

       Salezijanac, svećenik don Tunjo Blažević, rodio se na blagdan Bezgrešne 08.prosinca 1958. u mjestu Krepšić, općina Brčko, BiH, od oca Stjepana i majke  Delfe rođ. Lucić. Obitelj se ubrzo nakon rođenja preselila u Slavoniju  u  mjesto Drenovci općina Županja, gdje je proveo djetinjstvo .U Drenovcima je završio osnovnu školu. Po završetku osnovne škole dolazi k salezijancima u Rijeku Tu pohađa gimnaziju u Rijeci. Potom dolazi u novicijat na Prvić Luku, a novicijat se seli u Rijeku  također i novaci. Po završetku novicijata polaže svoje prve redovničke zavjete u Rijeci  04.listopada 1981.Teološke studije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.Za svećenika ga je zaredio 26.lipnja  1988.god., zagrebački nadbiskup mons. Franjo Kuharić. Nakon mlade mise poglavari ga šalju za sužupnika i Katehetu  u župu Pomoćnice Kršćana na Kmanu u Split (1988.-1994).Poglavari ga imenuju  sužupnikom i voditeljem oratorija u župi Marije Pomoćnice na Knežiju, Zagreb 1994-1997.god.Osniva se nova župa sv. Obitelji u Rijeci Dubrovačkoj u Novoj Mokošic, Dubrovnik, nova prisutnost salezijanaca i poglavari ga imenuju za župnog vikara gdje ostaje (1997.-2001). Nakon toga odlazi u župu Marije Pomoćnice Knežija, Zagreb kao sužupnik 2001.-2002.Nakon 14.godina pastoralnog rada poglavari ga imenuju za župnika župe sv. Ivana Bosca u Podsusedu 2002.- 2010-

12. Nedjeljko NEDIĆ ...........(2010.-2015 )

13. Stjepan Matijević .........(2015 -2016 )

14. Rudolf Belko ................( 2016 -        )    

 

   Uz spomenute župnike u župi je  tijekom 67.godina djelovalo i 32 kapelana/suradnika, koji su se izrazitije posvetili radu s mladima.


 
« Prethodna
You are here  : Naslovnica arrow POVIJEST ŽUPE arrow SVEĆENICI arrow ŽUPNICI U SLUŽBI ŽUPE SV.IVAN BOSCO