 |
Župnik don Tunjo Blažević organizirao je nakon dosta godina hodočašće naše župe u Torino, grad gdje je živio i djelovao osnivač salezijanske družbe sveti Ivan Bosco, koji je i patron naše župe. Posjetili smo i Mornese, rodno mjesto suosnivateljice Družbe kćeri Marije Pomoćnice , svete Marije Dominike Mazzarello. Sestra Valentina Baričević bila nam je stručna voditeljica hodočašća. Pedesetak hodočasnika bilo zahvalno na ovom duhovno ispunjenom hodočašću.
Zajednička fotografija hodočasnika ispred spomenika sv.Ivana Bosca u Valdoccu.
|
 |
Pedesetak hodočasnika ukrcalo se u autobus na Podsusedskom trgu u četvrtak 3.lipnja u 22 sata. |
 |
Prvi nas je pozdravio i izmolio molitvu za sretan put, don Tunjo Blažević, organizator i župnik župe sv.Ivan Bosco u Podsusedu.
|
 |
Časna sestra Kćeri Marije Pomoćnice i stručna voditeljica hodočašća, Valentina Baričević pozdravila je hodočlasnike i pojedinačno se upoznala sa svakim hodočasnikom.
|
 |
Nakon nekoliko sati vožnje, dobro je bilo malo protegnuti noge uz neku zanimljivu temu za razgovor.
|
 |
Nakon 11 sati vožnje stigli smo u Colle Don Bosco. Umorni, ali zadovoljni što smo stigli na mjesto gdje je don Bosco živio kao dijete.
|
 |
Nakon što smo se smjestili, predvođeni č.s. Valentinom Baričević, krenuli smo u obilazak i razgledavanje Collea Don Bosca. |
 |
Na ovome brdašcu, danas znanom kao "Colle Don Bosco", u zaseoku Becchi dijelu sela Morialdu, distrikta Caystelnuovo, 16.kolovoza 1815 godine rodio se sv. Ivan Bosco, osnivač salezijanske družbe.
|
 |
Pogled a južne strane na kupolu crkve sv.Ivana Bosca, snimljena između drvoreda lipa.
|
 |
Kroz krošnje lipa ugledali smo zvonike crkve.
|
 |
I pogled s jugoistoka bio je impresivan |
 |
Krenuli smo prema kući djetinstva don Bosca. |
 |
Sestra Valentina pred don Boskocom kućom iznosi nam detalje iz don Boscova djetinstva.
|
 |
Pogled na dio kuće koja je uređena kao muzej, kojeg smo s zanimanjem razgledali.
|
 |
Dvorištu pored don Boscove kuće, nalazi se i kuća njegova brata Josipa, a u crkvi je izložen Presveti Oltarski Sakrament, gdje smo se u tišini i duhovnom miru izmolili vlastite molitve.
|
 |
Pogled na crkvu sv.Ivana Bosca s istoka. |
 |
Zajednička fotografija pred crkvom sv.Ivana Bosca. |
 |
Unutrađnjost crkve s Uskrsnulim Isusom. |
 |
Zanimljiv križni put. |
 |
Kip Dominika Savia sa zahvalnicama za rođenje djeteta. |
 |
Izlazeči iz crkve prema hotelu za mlade gdje smo smo odsjeli, snimljena je crkva sa zapadnr strane.
|
 |
Poslije ručka i kratkog odmora, u kapelici unutar kompleksa hotela za mlade, slavili smo svetu misu.
|
 |
Nakon mise krenuli smo u razgledavanje gradića Chierija, gdje se don Bosco školovao i djelovao.
|
 |
Svaki hodočasnik želio je posjetiti i suvenirnicu , te kupiti uspomenu na ovo hodočašće.
|
 |
Poslije večere, krenuli smo u kuću u kojoj je živio Dominik Savio,....
|
 |
...... a ovaj pogled na Colle don Bosco iskoristili smo za zajedničko fotografiranje .........
|
 |
... i za fotografiranje Križa i Colle don Bosco u zanimljivom odnosu obzirom na prirodnu veličinu. |
 |
Nakon pola sata pješačenja uzbrdo , stigli smo pred kuću u kojoj je živio Dominik Savio. U prostorijama kuće uređen je mali muzej života i rada prije 150 godina u ovoj kući.
|
 |
U dvorištu je postavljen kip Dominika Savia i don Bosca........
|
 |
.... i još jedna zajednička fotografija je snimljena.
|
 |
Na povratku snimljena je kuća don Bosca u suton dana.....
|
 |
...a i Colle don Bosco izgledao je..... |
 |
veličanstveno, a mi hodočasnici na kraju prvoga dana hodočašća bili smo umorni, ali i sretni, zadovoljni što smo danas posjetili i vidjeli,čuli... |
 |
Drugi dan hodočašća, u subotu 5.lipnja, započeo je zajedničkom molitvom i doručkom ,te odlaskom u razgledavanje Torina.
|
 |
Don Tunjo Blažević snimljen u autobusu pred polazak u Torino. |
 |
Nakon dvadesetak kilometara puta stigli smo u Torino u predio Valdocco, i ugledali smo baziliku Marije Pomoćnice.
|
 |
Kapela Pinardi, kapelom je postala unamljivanjem prostora od obitelji Pinardi, prvi sakralni objekat |
 |
Kamera fotoaparata uhvatila je za uspomenu i vašeg reportera pre slikom Valdocca na početku djelovanja don Bosca.
|
 |
Sestra Valentina Baričević upoznala nas je s crkvom posvećenom sv.Franji Saleškom,
|
 |
Slijedeće smo upoznali baziliku Marije Pomoćnice.
|
 |
Oltarna slika u kojoj dominira Marija Pomoćnica, nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim.
|
 |
U bazilici je izložen kip sv,Ivana Bosca s njegovim Moćima. |
 |
Jedan od pomoćnih oltara. |
 |
Pomoćni oltar posvećen sv.Mariji Mazzarello. |
 |
Pogled u dubinu bazilike. |
 |
Jedna od zanimljivosti bazilike su i dvije kupole.
|
 |
Pogled na kupole bazilike s vanjske strane. |
 |
Nakon bazilike, sestra Valentina upoznaje nas sa sobama don Bosca, s originalnim namještajem, naprimjer u ovoj radnoj sobi to je ovaj radni stol s foteljom.
|
 |
Vidjeli smo i izložene rijetke fotografije don Bosca. |
 |
Za uspomenu fotografiranje pored spomenika don Boscu..... |
 |
....morali smo ponoviti fotografiranje nekih hodočasnika koji su nedostajali na gornjoj fotografiji.....
|
 |
Jedna od rijetkih fotografija don Tunje Blaževića i vašeg reportera. |
 |
Na ulicama grada Torina, |
 |
Torinska katedrala se obnavlja,tako da je nismo mogli posjetiti. |
 |
Posjetili smo i muzej "TORINNSKOG PLATNA" i saznali i vidjeli niz pojedinosti o njemu.
|
 |
Na povratku ,još jedna zajednička fotografija ispred bazilike Marije Pomoćnice. |
 |
Na večeri smo bili na imanju Azienda Agricola Pianfiorito di Binello Matteo e Simone Loc. S. Stefano 6 - Albugnano (AT). Vlasnici su nam pokazali imanje, gdje u većini uzgajaju vinovu lozu, uz povrće i voće koje prodaju na torinskoj tržnici.
|
 |
Sukus posluženih vina i jela bio je takav, da unatoč više vrsta probanih vina, nitko nije osjećao neke loše posljedice. Naprotiv, zadovoljstvo je bilo kod sviju.
|
 |
Na večeri su nam se pridružili i bogoslovi salezijanci koji studiraju ovdje u Torinu:Goran Antunović, Danijel Vidović i Mario Juričević.Pjesmom i šalama su nas zabavili,a govor Danijela Vidovića nije nas mogao ostaviti ravnodušnima.
|
 |
Nedjelja ujutro, 7:45. Molitva pred doručak. Zatim sveta misa u ovdje u hotelu za mlade.
|
 |
U blagovaonici svih ovih dana, hranu su nam dostavljali, a mi smo sami podijelili, a nakon jela svatko je svoje ostatke hrane i pribor odnosio u za to određeno mjesto, a naposljetku smo pospremili i očistili blagovaonu.
|
 |
Nedjeljom u baziliku don Bosco dolazi mnogo hodočasnika i župljana, tako je i na parkiralištu velika gužva.
|
 |
Kako smo skratili boravak u Colle Don Bosco, nakon svete mise koju smo slavili ovdje u kapelici hotela za mlade, posjetili smo salezijanski misionarski muzej.
|
 |
Sestra Valentina Baričević i ovdje u misionarskom muzeju upoznala nas je da su prvi salezijanski misionari krenuli u Južnu Ameriku, ali da je sama Marija D.Mazzarello iz Genove ispraćala i Kćeri Marije Pomoćnice(KMP) na misionarski put.
|
 |
Izlošci u muzeju bili su zanimljivi, naročito predmeti naroda u zemljama misionarskog djelovanja, a posebno zanimljivi su bili izložene preparirane ptice i divlje životinje.
|
 |
Nakon ranog ručka( oko 11 sati), napustili smo Colle don Bosco i uputili se prema Morneseu, rodnoj kući Marije D.Mazzarello.
|
 |
Oko pola dva stigli smo pred rodnu kuću Marije Mazzarelo u Morneseu.
|
 |
Unatoč vručini i sparini, sa zanimanjem smo razgledali rodnu kuću Marije D.Mazzarello |
 |
Sestra Valentina Barićević na putu prema Morneseu ispričala nam je zanimljivu životnu priču svete Marije Dominike Mazzarello, a u samoj rodnoj kući samo smo nastavili i nadopunili tu životnu priču.
|
 |
Uz rodnu kuću Marije D.Mazzarello, izgrađen je i samostan KMP i crkva posvećena sv.Mariji D.Mazzarello.
|
 |
U blizini rodne kuće nalazi se i prvi samostan KMP. S radošću smo ugledali sestru Zrinku, znanu nam iz Zagreba, koja je bila više nego samo voditelj kroz samostan. Tu njezinu odlučnost i želju da nam pokaže samostan , osjetili smo svi prisutni.
|
 |
Spomen soba sv.Marije D.Mazzarello s izloženim njenim Moćima.
|
 |
Sestra Zrinka nam je za svakog hodočasnika pripremila sliku sv.Marije D.Mazzarello i njenom misli na hrvatskom: NAĆI ĆEMO SE U ISUSOVU SRCU
|
 |
Bunar u samostanskom dvorištu, odlično je mjesto za zadnje zajedničke fotografije.
|
 |
Oprostili smo se sa sestrom Zrinkom i zahvalili joj da toliko srdačom dočeku, kojega sigurno nećemo zaboraviti. Nastavili smo put prema Podsusedu.
|
 |
Na putu prema Podsusedu, odmorili smo se na odmorištu između Venecije i Trsta.Polako se spuštala noć,a pred nama jejoš dosta putovanja.
Sretno smo se ,hvala sv.Ivanu Boscu i sv Mariji D.Mazzarello, vratili u ponedjeljak rano ujutro, nekoliko minita posli dva sata, umorni,ali zadovoljni što su nam don Tunjo i s.Valentina Baričević omogućili ovo hodočašće, vjerujući da će župa organizirati ponovno za one župljane koje će i ova reportaža potaknuti.
|
Nikada nismo do danas imali na našoj web stranici reportažu s 76 fotografija. I s ovim odabirom nismo obuhvatili svaki trenutak hodočašća, ali vjerujemo da će posjetioci stranice, a i samim hodačasnicima biti podstrek da krenu na novo hodočašće o Pijemont. Hvala svima koji su doprinjeli u organizaciji i provedbi ovog hodočašća, a naročito don Tunji Blaževiću i sestri Valentini Baričević, kao i našim kčericims u Torinu Goranu,Mariu i Danijelu.
***************************************************************************************
SVETI IVAN DON BOSCO
Svetac kojega se Crkva danas sjeća u svojoj liturgiji, don Bosco, rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji kod Torina. U drugoj godini ostaje bez oca pa zajedno s majkom od ranog djetinjstva počinje se baviti poljskim poslovima. S 11 godina izrazio je želju da postane svećenik. Kako nije bilo opće školske obveze u Italiji toga vremena mali Ivan Bosco dnevno je prevaljivao 8 kilometara kako bi kod jednog svećenika učio latinski, tada za svećenički stalež neophodne potreban jezik. U 13-oj godini Ivan odlazi u najam kao sluga kako bi zaradio za svoje školovanje. Nakon 2 godine primi ga u kuću jedan svećenik ali on ubrzo umire te Ivan mora pješačiti 20 kilometara dnevno do prve latinske škole. Kad je Ivanu bilo 26 godina, došao je do željenog cilja: do svećeništva. Kao mlad svećenik dolazi u Torino gdje je bilo mnogo siromašnog proletarijata te on odmah započinje okupljanje zapuštene mladeži.
Njegova blagost i ljubav ubrzo je privukla mnoge besposličare i osobe prepuštene ulici. Uz mnogo muke osnuje neku vrstu internata a kada su se iz ove zajednice počela javljati i duhovna zvanja don Bosco osniva Salezijansku družbu koja će se brinuti osobito za siromašnu i zapuštenu djecu i mladež, nju pomagati, odgajati i spremati za život. Skrbeći i za žensku mladež zajedno sa svetom Dominikom Mazarellom osniva i žensku granu svoje kongregacije. Don Bosco je uživao a i danas uživa glas idealnog i svetog svećenika i apostola mladeži. Don Bosco umro je 1880. godine. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. 1934. godine. Salezijanska družba jedna je od najbrojnijih redovničkih zajednica u Crkvi. Bog je doista blagoslovio Don Boscovo djelo.
************************************************************************
Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice
Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice, apostolska je družba i kao takva njeguje poseban oblik Bogu posvećenog života. Osnovana je 5. kolovoza 1872. godine u Italiji, u mjestu Mornese. Utemeljitelj joj je sveti Ivan Bosco, a suutemeljiteljica sveta Marija Dominika Mazzarello. Družba okuplja posvećene žene koje žive u zajednicama smještenim većinom u naseljima i gradskim četvrtima bogatima populacijom. U jednostavnosti i radosti svjedoči zaručničku pripadnost Isusu Kristu i naviješta Radosnu vijest služeći ljudima, osobito najugroženijoj i najsiromašnijoj mladeži u odgojno-obrazovnom poslanju. Njegujući apostolsku zauzetost, Družba ima misijski karakter pa misijski djeluje u zemljama prve evangelizacije i zemljama koje ponovno treba evangelizirati. Osobitu brigu Družba pokazuje za promociju žene, njezinu izobrazbu, samostalnost i dostojanstvo u svakoj životnoj dobi. Stoga sestre vode škole za sve odgojne uzraste, učilišta i centre za promociju života, takozvane obiteljske kuće, sirotišta, oratorije, i mnoštvo misijskih djelatnosti. Glavni zaštitnici Družbe su: blažena Djevica Marija štovana kao pomoćnica kršćana čija se svetkovina slavi 24. svibnja, sveti Josip, zaručnik blažene Djevice Marije, sveti Franjo Saleški i sveta Terezija Avilska. Osnovne karakteristike života sestara su:
* marijanska duhovnost i pobožnost prema Djevici Mariji kao bezgrješnoj pomoćnici,
* jednostavnost, poniznost, iskrenost, radost i srdačnost u međusobnim odnosima,
* prožimanje i jedinstvo molitve i djelovanja s naglaskom na Kristovu prisutnost u sakramentima Euharistije i Pomirenja,
* osobita ljubav prema mladeži, napose ženskoj i njihovom ovozemnom i vječnom ostvarenju putem odgojno-obrazovnog djelovanja u različitim formalnim i neformalnim oblicima
* i naravno, don Boscov preventivni sustav u originalnom i kreativnom izričaju načina življenja sv. Marije Mazzarello kao stil života i odgojno-obrazovna metoda.
Pobožnost prema Mariji Pomoćnici njeguje se između ostaloga moljenjem i širenjem devetnice koju je sastavio sv. Ivan Bosco i po kojoj su se dogodila mnoga duhovna i tjelesna ozdravljenja.
Sveta Marija Dominika Mazzarello rodila se 9. svibnja 1837. godine u selu Mornese u talijanskoj pokrajini Pijemont. Bila je prvo od trinaestero djece Josipa i Magdalene. Vedra, vesela i znatiželjna po naravi odmalena je otkrivala svijet i vjeru razmišljajući o njima. Odgovore je najčešće tražila od svoga oca. Budući da je bila snažne građe Marija se vrlo rano pridružila ocu u težačkim poslovima. Najradije je radila u vinogradima i poljima koji su joj otkrivali otajstvo Božje ljepote i mudrosti. U 16. godini postala je aktivna članica laičkog udruženja Kćeri Bezgrješne u sklopu kojeg je pomagala ženama i obiteljima u selu. 1860. godine selom je zavladala epidemija tifusa. Na župnikovu molbu Marija je pošla njegovati bolesnu obitelj svoga strica i tom se prilikom sama zarazila. „Ako Vi želite, idem, ali sigurna sam da ću se zaraziti" bile su njezine odgovorne i velikodušne riječi. Preživjevši smrtnu opasnost dugo se oporavljala izgubivši svu fizičku snagu za rad u poljima i vinogradima te je, odgovorivši na Božji poziv: „Tebi ih povjeravam!" sve svoje vrijeme odlučila posvetiti brizi za siromašne djevojčice. S prijateljicom Petronillom izučila je krojački zanat i otvorila radionicu u kojoj je djevojčice učila šivati, moliti i rasti u kršćanskim krjepostima. Četiri godine kasnije prvi puta susrela se s don Boscom koji je u njoj i njezinim kolegicama prepoznao jezgru naše redovničke družbe. Marija Mazzarello 5. kolovoza 1872. godine postaje tako prva sestra novoosnovane Družbe i njezina poglavarica. Prve godine posvećenoga života proživjela je u rodnom Morneseu gdje je izgrađen zavod za školovanje siromašnih djevojčica. Udarila je temelje ženskom izrazu salezijanske duhovnosti i osnovala zajednice u Europi i Americi promičući dostojanstvo djevojčica i žena.
Veselje, poniznost, poslušnost i djelatna ljubav označili su njezine odnose sa sestrama i djevojčicama. Bog joj je darovao istančan dar razlučivanja i usavršio je u jednostavnosti, mudrosti i duhovnom majčinstvu. Preminula je u Nizzi Monferrato 14. svibnja 1881. godine u dobi od samo 44 godine ostavivši za sobom 165 sestara, 54 novakinje, 22 kandidatkinje i 28 zajednica. Do danas je pronađeno 68 pisama koja su vidljivo svjedočanstvo njezine profinjene nutrine, a ponajviše dubokog odnosa s Bogom. Papa Pio XI, proglasio ju je blaženom 20. studenoga 1938. godine, dok ju je Pio XII. svečano kanonizirao 24. lipnja 1951. godine. Njezin spomendan slavi se 13. svibnja. Danas Družba broji oko 14 400 sestara i novakinja u 1535 kuća. One žive i rade podijeljene u 81 administrativnu jedinicu zvanu provincija u 91 zemlji diljem svijeta.
U Hrvatsku su prve sestre došle 1940. godine u Split gdje su vodile brigu za održavanje salezijanskoga zavoda. Nakon teških ratnih godina zajednica se zatvorila 1948. godine. Slijedili su progoni komunističkih vlasti pa je zajednički život sestara ponovno započeo 1958. godine. Prve dvije kandidatkinje Hrvatice stupile su u Družbu 1959. godine i danas su sestre. Družba u Hrvatskoj u ovom trenutku broji tri zajednice: u Zagrebu na Jarunu, u Rijeci i u Čabru, u kojima živi deset sestara. Jedna sestra misionarka je na Madagaskaru, a jedna živi i radi u Italiji. Sestre su dio Slovensko-hrvatske provincija "Marija Pomagaj z Brezij" sa sjedištem u Ljubljani. Bavimo se župnim pastoralom koji uključuje župnu katehezu, liturgijsku animaciju, vođenje zborova i bendova, te oratorij, zatim udomljujemo siromašnije studentice tijekom studija, surađujemo u djelatnostima Salezijanske obitelji i u formaciji animatora i salezijanaca suradnika. Organiziramo i duhovne obnove i vježbe za mlade. Jedna sestra radi kao urednica katoličkog lista za djecu MAK-a, a jedna je pedagoginja u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji. Također radimo i kao vjeroučiteljice u osnovnoj i srednjoj školi.
Iako malobrojne te u našoj domovini relativno malo poznate, vjerujemo da će ljepota naše karizme i zagovor Marije Pomoćnice doprinijeti rastu naše družbe i na ovim prostorima za dobro mladih, osobito žena i obitelji. Više o Družbi možete saznati na web stranici: www.kmp.hr ili u našim zajednicama. Neka vas sve prati zagovor Marije Pomoćnice, majke i učiteljice. Hvaljen Isus i Marija!
|
