Župa Don Bosko

24.12.2013.ŽUPNA PONOĆKA U 24 SATA Ispis E-mail
Autor: Miljenko Golubic   
 img_4097_resize.jpg

Božić, rođenje Gospodinovo

 

Božić je obiteljski blagdan, koji cijele obitelji zajedno dočekuju na Sv. Misi polnoćki, naravno oni članovi obitelji koji mogu biti budni duboko u noć.

Sveta Misa polnoćka je svečana pjevana Misa kojom dočekujemo dolazak Spasitelja među nas, ovu Sv. Misu pohodi veliki broj vjernika, crkve su te noći potpuno ispunjene narodom koji želi proslaviti dolazak Mesije, Božijega Sina. 

  
img_4090_resize.jpg Okupljanje župljana ispred župne crkve jer temperatura je za ovo godišnje doba bila iznad prosjeka. 
img_4091_resize.jpg  Božić je blagdan radosti i mira, te se tako i proslavlja u obiteljskom krugu, iako darivanje nije prvobitni smisao Božića, kršćani darivaju jedni druge ostavljajući na Badnju većer poklone za svoje najdraže ispod Božićnog drveta, te se ti darovi ujutro na dan Božića otvaraju, te jedni drugima čestitaju Božić. 
 img_4092_resize.jpg  Župni pjevački zbor svojim pjevanjem tradicionalnih božičnih pjesama animirao je misu ponoćku.
 img_4095_resize.jpg  Župnik don Nedjeljko Nedić predvodio je ponoćku.
 img_4098_resize.jpg  U Božićno vrijeme nastojimo i posjećivati jedni druge, rodbinu, prijatelje, ipak kako je Božić obiteljski blagdan na sam dan Božića obitelj ipak ostaje kod kuće u svome krugu, a za posjete je rezerviran kako se u narodu kaže "drugi dan Božića" ili blagdan Sv. Stjepana kada pohodimo svoju rodbinu i prijatelje, te im čestitamo ovaj veliki krščanski blagdan.

 img_4099_resize.jpg  Veliki broj župljana slavio je rođenje Isusovo u našoj župnoj crkvi.
 img_4100_resize.jpg  

Radost Božića

 

 

Otvori širom plavi svod,
Pohrli među ljudski rod...
Napusti, Kriste, Božji stol.
I siđi u naš suzni dol

 img_4101_resize.jpg

 Sretan i blagoslovljen Božić čestitamo župljanima župe sv.Ivana Bosca,

kao i svim ljudima dobre volje.

 
  fra Zvjezdan Linić
 
  - Radost Božića koja može biti potpuna

 

16. prosinac 2010.

 

Volim jaslice. I kad mogu, zastanem, kleknem ili sjednem pred jaslice i gledam. Sve bitno je tamo: vol i magarac. Njima je mjesto u štali. Vjerojatno su bili tu negdje i kad se Isus rodio u štali. Tu je potom jedan anđeo nad štalicom koji je malo klimav, ali služi svojoj svrsi. On je tu uime svih onih anđela koji su pastirima i svim ljudima dobre volje navijestili da je Isus mir ove zemlje.

 

Pa onda Marija i Josip. I u središtu je svega mali Isus. U središtu svega. I u dubinama ljudskog srca jer se tu Isus želi utjeloviti. Tu bi htio boraviti. Nije važno ako sve tu u nutrini izgleda kao štala. Kad Isus dođe, sve će biti obasjano. Unaokolo su pastiri. Jasno, i bez ovaca ne ide. Pastiri moraju čuvati svoje stado. A one su slike svakoga od nas. Mi smo stado Kristovo, a on se rodio da bude, kako će to poslije i reći: dobar pastir svakoj ovci. On je došao da potraži sve izgubljeno i da se nađe. On je došao da sjedini ljudska srca i da bude jedno stado i jedan pastir.

 

Negdje sa stražnje strane jaslica već se polako šuljaju i tri kralja. Neki misle da su bili neki mudraci, svakako pametni ljudi koji su znali čitati znakove zvijezda. Nisu bili astrolozi, jer su se klanjali jedinome i pravome Bogu. U njima i po njima (jer su došli izdaleka) Bog se u Isusu želio objaviti svim narodima svijeta. Onda su tri mudraca predstavnici i našega hrvatskog naroda, jer smo od davnine u tom stadu Kristove ljubavi, kršćani, katolici. Malo svjetlo u jaslicama gori. I gledam, jer jaslice su za gledanje. Vidim da je Isusu drago kad dođem, da je osjetljiv na pažnju. Osjećam da je drago i Mariji i Josipu jer im je Isus sve na svijetu. I bor je tu, ali njega kao da i ne vidim jako, makar bi bez njega nekako sve bilo prazno.

 

Učim se vjerovati pred jaslicama. Zar je to moguće? Bog, Stvoritelj, Vječni: a opet, malo dijete, nemoćan, upućen na ljubav i skrb roditelja, Marije i Josipa. Potpuno bespomoćno dijete, a ponijet će na sebi sav teret svijeta. Ponijet će na sebi tjeskobu majke nad bolesnim djetetom, prestrašene djece zbog pijanstva oca, patnju nevino osuđenih. Nosit će one koji se obraćaju i one koji to još ne čine. Nosit će hendikepirane i ljude s posebnim potrebama. Isuse, tu sam i ja. Umjesto da ti pomognem nositi to breme, ja ti još donosim svoje i tuđe muke i brige.

 

A ti to primaš baš kao dijete, kao da to nije nešto strašno. I s tvog lica ne silazi smiješak, pun si optimizma. Božić: to si ti, Isuse; malo svjetlo u velikoj tami svijeta. A ipak si razbio tamu koja je prijetila čovjeku i uvlačila se u ljudska srca. To si ti, Isuse! I molim te za sve svoje drage prijatelje; za ljude bez kojih ni mene ne bi bilo, bez kojih ne mogu zamisliti svoj sadašnji trenutak, bez kojih ne bi bilo ni jaslica. Isuse, daj im svoju radost, svoj mir i moju zahvalnost i ljubav!

 

Neka osjete da ih volim. Tako ću se ja moliti pred jaslicama u želji da svi do kojih mogu doprijeti osjete radost Božića. I to radost ne samo tog dana i blagdana nego i radost koja može biti potpuna, kako je to Isus i obećao.

zvjezdan_linic.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

(izvor: http://blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic/2010/12/page/3/) 

 
 
 Neke crtice o povijesti slavljenja Božića

  Božić se krajem 4. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio pomaknut na 25. prosinca kako bi se potisnula od cara Aurelija uvedena rimska svetkovina Natalis Solis Invicti, a koja je padala u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva  u cijeloj Europi početak nove godine je bio Božić. Bilježimo da je i hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski sa stihom na tom mladom letu veselimo se prikazuje Božić kao prvi dan nove godine. Godine 1691. Crkva je prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Kršćanstvo je u potpunosti uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, ali iz te rimske svetkovine su preuzeti simbiloli svjetlost, darovanje i čestitanja.

Na blagdan Božića se već od 5. stoljeća slave tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Kod polnoćke i zornice čita se izvještaj o događaju Božića s njegovim povijesnim događajem: u one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Kod zornice je naglasak na evanđeoskom izvještaju o navještaju pastirima, a kod poldanjice je proglas evanđelja sv. Ivana: u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! Ovaj proglas  uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega; oba događaja povezuje osoba Sina Božjega.
Biblija naglašava poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se mir na zemlji.

 

 
 
 
« Prethodna   Slijedeća »
You are here  : Naslovnica