Tradicionalno, sada već 6. puta, prvi dan mjeseca svibnja bio je rezerviran za naše hodočašće biciklima ili kako ga od milja zovemo bicikločašće u Mariju Bistricu, u organizaciji salezijanaca suradnika pod nazivom „U susret Mariji svibanjskoj kraljici.“ Još tjedan dana prije pažljivo smo pratili vremensku prognozu i molili za lijepo vrijeme, pripremili rezervne bicikle, posudili kombi za prijevoz ruksaka, dogovorili još jedan auto u pratnji s nosačima za bicikle, pohali „don Rudijeve pohance“, nabavili sokove i koji gemištek za starije, pardon iskusnije vozače.
S profesorom Željkom na početku kolone krenuli smo preko Gornje Bistre, Kraljevog Vrha, Stubičkih Toplica, laganim tempom pedalirali i putem molili. Suradnik Bruno polako nas je pratio „autom za svaki slučaj“. Nismo izostavili ni naš lijepi običaj da se zaustavimo kraj raspela uz cestu te kod svakog raspela netko od nas kratko kaže nakanu i izmolimo jednu molitvicu. Po putu nas je malo i kiša poškropila pred samu Mariju Bistricu, ali ni to nije smetalo da radosno dođemo na misu koju nam je don Branko držao kod sestara Karmelićanki u samostanu u Bistrici.
Nakon mise imali smo čast upoznati jednu od sestara koja nam je ,,iza rešetaka“ ispričala kratko o njihovom poslanju i neke simpatične detalje iz njihovog svakodnevnog života.
Puni dojmova uputili smo se na zasluženi ručak u park pored crkve na otvorenom. Pohanci, kruh, krastavci, razni kolači i palačinke, za stolom je bilo stvarno svega (hvala dragim ženama), a to su nam sve dovezli dio ekipe koji je došao autima iz Podsuseda. Okrijepljeni duhovno i tjelesno zajahali smo ponovno naše drage bicikle i krenuli na put kući. Dio sudionika odlučio se još malo podružiti i autom se vratiti doma, a bicikl ubaciti u kombi.
Oni hrabriji su samouvjereno otpedalirali sve do Podsuseda i za nešto manje od 3 sata sretno stigli pred crkvu da svoje dojmove podijele sa župnikom koji nas je dočekao sa osmjehom na licu i njegovom poznatom uzrečicom: „A kako ja već znam što ste sve radili, a kako ja znam sve to?“ Nakon što smo mu prepričali sve dogodovštine i zaključili da je ovih 90 km na biciklu bilo baš zabavno, malo umorno, ali ispunjeno do vrha, mahnuli smo don Boscu i Mariji i uputili se kućama. A kako smo se uputili kućama? A kako drugačije nego ponovno sjesti na bicikl i doma 🙂
Kao što vidite ima nas mladih i *starijih, priključite nam se iduće godine (ako ne bude nešto prije 😊). Ne bojte se! Ako nemate bicikl, nabavit ćemo.
Hvala našim suprugama, majkama, prijateljima
Marini, Silviji, Mariji, Rosani, Kristini, Ankici, Zdravku
koje su se napohale i napekle palačinki i pomogli nam u organizaciji.
Hvala dragom Bogu i Majci Mariji, „svibanjskoj kraljici“, što su nam dali prekrasan dan, čuvali nas putem i uslišili naše molitve.
P.S. za mjesec dana idemo pješice, počnite vježbati
Salezijanci suradnici
