Treći dan trodnevnice propovijedao je don Danijel Vidović župnik na Knežiji. On je proveo nekoliko godina u Kući za odgoj zvanja u Podsusedu kao kandidat.
Vidjevši župljane na svetoj misi osjećao se kao da nikad nije otišao iz Podsuseda.
Propovijedao je o kralju Davidu koji je pao jer je zaboravio prvu ljubav, zaboravio je Boga i ono na što ga je pozvao.
Tako i mi, kad zaboravio svoj poziv koji nam je Bog povjerio i blagoslovio, naš život krene krivo. Život nema smisla jer zaboravljamo prvu ljubav, Božju zapovijed.
Don Bosco nas, kao i drugi sveci, podsjećaju da obnovimo tu ljubav i poziv. Bog preko svetaca obnavlja svoju prisutnost, tako i preko svetog Ivana Bosca. Preko njega podiže one pale, umorne i posustale mlade i druge ljude koji ga okružju.
Bog danas i nas podiže da prihvatimo tu uzvišenu ljubav.
Hoćemo li je prihvatiti onako kako to Bog želi ili ćemo tražiti neku komotnost u životu? Poput Davida koji je bježao od svojih dužnosti i nije bio sa svojim vojnicima koji su ginuli. Bog mu tada gasi njegovu gorljivost i ljubav koju je zaboravio.
Tu ljubav Bog ponovno budi u Ivanu Boscu.
Ivan Bosco ne bira jedan komotan život. On je mogao biti svećenik u nekoj bogatoj župi ili bogatoj obitelji. Zbog velikih darova i sposobnosti koje mu je Gospodin darovao mogao je biti veliki učitelj.
No, don Bosco ne bira komotan život već gleda u onu uzvišenu ljubav, a to je ono što Bog traži od njega, da prihvati siromašne mlade.
Danas se i nama postavlja pitanje. Hoćeš li birati život kakav ti želiš ili ćeš prihvatiti život u svojoj zajednici i župi, u svojoj obitelji kao otac, majka, mladić ili djevojka?
Na nama je da odgovorimo potpuno slobodno i svjesno. Bog nam daje milost i snagu da prihvatimo život baš onakav kakav je, sa svim poteškoćama i radostima, posustajanjima i slabostima. Daje nam milost da u njima ustrajemo jer Njegova prisutnost i ljubav su tu.
Don Bosco nas danas uči da je potrebno prihvatiti Njegovu ljubav. Prihvatit Njegovu ljubav znači primiti blagoslov.
Don Bosco je imao puno poteškoća i posustajanja, ali je imao i puno blagoslova jer je znao biti milosrdni samarijanac. Don Bosco je znao izdizati klonule, posustale i obeshrabrene mlade. Don Bosco se znao poniziti. Znao se sagnuti i povijati ranjene duše, duše koje su bile bez Boga i duše bez materijalnog dobra. Znao je biti samarijanac koji se zaustavlja, koji povija i koji uzdiže.
I ti i ja smo danas pozvani biti pastiri koji se znaju zaustaviti kod onih koje treba zaliti, poviti, ohrabriti, otirati im suze, izdizati klonule duše.
Don Bosco je znao živjeti ono suosjećanje s dušama koje mu Bog stavlja na životni put. Don Bosco je znao živjeti ono što je Isus živio. Znao je to nositi u svom srcu i darivati drugima. Don Bosco nije bio čovjek koji molio samo riječima. Bio je onaj koji je molio svojim životom i svojim djelima.
Stoga je i nama danas poziv da budemo poput Isusa. Da budemo oni koji znaju suosjećati s klonulima i usahlima koji možda nemaju snage ustati i poći, izdignuti se. Don Bosco je bio Isus današnjice koji je znao reći mnogim mladim dušama: „Ustani, vjera te tvoja spasila.“
I mi smo pozvani zaustaviti se, primijetiti i ohrabriti Isusovim riječima one koje nam Bog šalje na životni put. Neka Bog po svetoj euharistiji obnovi u nama to suosjećanje da suosjećamo kao Isus i kao don Bosco da ne prolazimo pored njih, već da se zaustavimo, vidimo ih i podignemo.
Nakon svete mise ponovno je bilo predivno klanjanje pred Presvetim za obiteljska, svećenička i redovnička zvanja koje je vodio don Mladen i prednovaci. A zatim smo se počastili za obiteljskim stolom.